Srećko Jelenić docent u Zavodu za molekularnu biologiju Biološkog odsjeka Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu preminuo je 17. svibnja 2008. u čakovcu nakon duge i teške bolesti u 43. godini.
Srećko Jelenić rođen je 18. ožujka 1966. u čakovcu gdje je završio gimnaziju. Studij biologije, smjer profesor biologije-kemije na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao je 1984. godine. Diplomirao je 1990. godine kada je i zaposlen u Zavodu za molekularnu biologiju Biološkog odsjeka PMF-a. Magistrirao je 1993. godine s temom «Fenotipske i genotipske značajke transformiranog tkova boba Vicia faba L.» na smjeru Molekularna i stanična biologija. Doktorsku disertaciju izradio je u Zavodu za genetiku i citologiju Instituta za botaniku Sveučilišta i Beču (od siječnja 1995. do prosinca 1996.), a doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu 1997. godine s temom «Aktivnost retrotranspozona duhana Tto1 u stanicama vrste Arabidopsis thaliana L.». Godine 2004. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Cijeli radni vrijek aktivno je sudjelovao u nastavi kao voditelj praktikuma ili predavač iz područja molekularne i stanične biologije te genetike na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, a od 2005. godine i ne preddiplomskom studiju novih studijskih programa Biološkog odsjeka.
U nastavnoj djelatnosti bio je izrazito uspješan u prenošenju znanja generacijama studenata. Bio je iznimno omiljen među studentima. Osim nastavnog rada bio je vrlo uspješan i u mentorstvu diplomskih radova. Studenti su voljeli raditi pod njegovim mentorstvom jer osim što su imali prilike učiti od briljantnog i izrazito kreativnog učitelja, mogli su s njim voditi prijateljske i vrlo opuštene razgovore pune šala i dosjetki. U okviru znanstvenih projekata, Srećko Jelenić bavio se istraživanjem procesa prijenosa željenih gena u biljni genom primjenom bakterije Agrobacterium tumefaciens, istraživanjem aktivnosti i evolucije pokretnih genetičkih elemenata u biljnom genomu, mogućnostima ugradnje željenih gena na unaprijed određeno mjesto biljnog genoma i molekularnim aspektima homologne rekombinacije u prokariotskom i eukariotskom genomu. Rezultate svojih istraživanja objavio je samostalno ili u koautorstvu u 14 znanstvenih radova (ok kojih je 8 citirano u bazu Current Contents) te 5 stručnih radova. Koautor je sveučilišnih skripta za Praktikum iz stanične i molekularne biologije. Također je koautor gimnazijskog udžbenika iz biologije «Ekologija, evolucija i genetika» za učenike 4. razreda gimnazije. Sudjelovao je vrlo aktivno u radu četiriju strukovnih udruga, a u tri (Hrvatsko biološko društvo, Hrvatsko genetičko društvo i Hrvatska udruga genetičkih inženjera) je obnašao rukovodeće funkcije. U sklopu Hrvatskog biološkog društva bavio se vrlo aktivno popularizacijom biologije i znanosti te održao mnogobrojna javna predavanja diljem zemlje.
Bio je glavni osnivač (2001. godine) i prvi predsjednik Hrvatske udruge genetičkih inženjera (HUDI) čiji su glavni ciljevi unaprjeđenje i razvoj genetičkog inženjerstva u Republici Hrvatskoj, strčno i objektivno predstavljanje genetičkog inženjerstva široj javnosti, ekspertiza pravilnika i zakona o genetičkom inženjerstvu te nastavnog plana i programa iz područja genetike i biologije kao i zaštita ljudskog zdravlja, bioraznolikosti i okoliša. Sa ciljem upoznavanje šire javnosti sa novim tehnologijama u biologiji te njihovoj primjeni u raznim oblicima ljudske djelatnosti (posebice proizvodnji hrane) održao je više od 30 javnih predavanja diljem Hrvatske, sudjelovao u obrazovnim emisijama Hrvatske radiotelevizije, te pisao popularne članke za časopis Priroda. Njegovim preradnim odlaskom Zavod za molekularnu biologiju i Biološki odsjek izgubio je kreativnu i pokretačku snagu i bit će teško ispuniti i nadomjestiti veliku prazninu.