U Mađarskom mjestu Bescehely, koje je udaljeno 3 km od Letenya u pravcu Nagykanizse, već šest godina održava se tradicionalno kolinje. Kolinje se provodi na Fašjenski tork, a specifičnost ovog događaja  je da se svinjska dlaka ne uklanja vrelom vodom (kao u Međimurju) već paljenjem slame u koju se stavi zaklana svinja. U prikazu ovog tradicionalnog običaja tog dana sudjeluju svi mještani, a najviše zanimanja pokazuju oni najmlađi, dakle polaznici vrtića i učenici osnovne škole. Njihova prisutnost i te kako je važna jer će se na taj način ovaj običaj sačuvati od zaborava. Djeca mogu vidjeti kako su njihovi djedovi, bake ali i roditelji pripremali čurke, pečenice, kobasice, cvirke te kao se izrađivala talena i kosana mast.

Kako bi za ovaj događaj zainteresirali što više ljudi, Géza Német, predsjednik mjesta, i njegovi suradnici već 4 godine organiziraju i natjecanje u izradi pečenica (kobasica). Ove godine sudjelovalo je 5 ekipa, a među njima i ekipa udruge Sveti Rok Benkovec iz Male Subotice. Ova ekipa sudjelovala je  i prošle godine, kada su njihove pečenice proglašene najboljima. Ove godine sve pečenice bile su toliko kvalitetne da nije bio proglašen pobjenik, već su sve ekipe dobile prigodne poklone. Inače, nakon izrade pečenica, u mjesnom domu započinje fašjenska veselica na koju su pozvani svi mještani. Na narodnom veselju poslužuju se domaći specijalitieti (zelje z mesom, čurke, pečenice…) i domaće vino.

Kako je to pokladno vrijeme vrši se i izbor najboljih maski, a ples i veselje završavaju točno u ponoć kada  počinje Korizma, a svi mještani u miru odlaze svojim kućama. Valja spomenuti da je Géza Német, predsjednik mjesta, puno vremena posvetio gostima iz Međimurja. Tom prilikom Josip Blažona, predsjednik udruge Sv. Rok Benkovec, uručio mu je prigodne darove, a dogovoreno je da se iduće godine u ovu manifestaciju uključe i još neke udruge iz Male Subotice.

Boje Međimurja ove su godine branili Josip Blažona (voditelj ekipe), Stjepan Dodlek, Ivan Horvat, Željko Sušec i Jóžó Huller (Hrvat iz Beschelya). Populartni Jožika, koji jako dobro govori hrvatski jezik, nekada je igrao za NK Budučnost iz Hodošana i to u vrijeme kada je bivši drugoligaš bio poznat širom Hrvatske. Uz to što je bio vrlo susretljivi domačin, prevoditelj i član ekipe, Jožika je goste iz Međimurja odveo u svoje gorice te ih počastio domaćim specijalitetima. (Tekst i snimke: Valentin Šipuš)