2013. – 20 godina Općine Mala Subotica – video

Područje Međimurja bilo je naseljeno u najranijim vremenima ljudske civilizacije, o čemu svjedoče pronađeni arheološki nalazi iz vremena do 5000 godina prije Krista.  Kod Svetog Križa je pronađen kameni poklopac antičke urne. Ispod i okolo župne crkve pronađeno je staro groblje gdje se pokapalo sve do kraja 18.  stoljeća. Predmeti pronađeni u starim grobovima sugeriraju kako se radi o ostacima iz poganskih vremena, a datiraju u 11. stoljeće.

Prije i za vrijeme rimskih osvajanja područje Međimurja naseljavali su Serapilli, Panoni i Kelti. Rimljani su  ova plemena pokorili početkom 1. stoljeća, što je bilo potrebno radi osiguranja osvojenih prostora kao i zbog njihovih daljnjih osvajanja. Naime, već je u tom vremenu do izražaja dolazio povoljan prometni položaj Međimurja. Kroz ovo su područje prolazile važne antičke ceste koje su povezivale Istok (Euroazija) i Zapad (Zapadna Europa). Anđela Horvat, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica, otkrila je da latinski naziv Subotica (lat. Sabaria) upućuje na postojanje rimskog naselja na području današnje Male Subotice. No, na području današnje općine nisu provedena detaljnija arheološka istraživanja.

karta Međimurja

 

U 13. stoljeću u Međimurju su postojala veća naselja o kojima postoje pisani dokumenti u kojima se spominju: Nedelišće, Prelog, Subotica, Belica, Palinovec, Šenkovec, Buzovec, Zebanec, Sveti Križ, Otok i Goričan. Radi se o vremenima nemilosrdnih vladara, iz čega se može zaključiti da su kmetovi na ovim prostorima teško živjeli jer su radili i za sebe i za svoje gospodare, a često su zbog siromaštva ostajali bez imovine i imanja, pa su bili prisiljeni uzimati zemlju u zakup zbog čega su im se nameti povećali. I plemići i kmetovi morali su davati crkvi desetinu prihoda.

Krajem 19. stoljeća u Međimurju se provodila mađarizacija, što je dovelo do izmjene imena Sobotica u mađarsko ime Kiszabatka, kako bi se razlikovalo  od Subotice u Bačkoj. Mađarizaciji se odupro tadašnji župnik Franjo Imrey (Mađar). On je prvi župnik koji je u doba najjače mađarizacije počeo pisati na hrvatskom jeziku. Ime Mala Subotica iz istog su razloga prihvatile vlasti obje Jugoslavije.

Godine 1918. došlo je do raspada Austro-Ugarske. Međimurci su iskoristili takvo stanje i pobunili se protiv mađarske vlasti, no Mađari su ugušili pobunu. Hrvatska je vojska 24.12.1918. godine oslobodila cijelo Međimurje. Godine 1919. provedena je agrarna reforma.

U vrijeme Jugoslavije srpski se jezik koristio kao jezik administracije u Hrvatskoj, što se odrazilo i na područje Međimurja.

Godine 1941. Međimurje su ponovno okupirali Mađari, što je izazvalo pobunu Međimuraca a rezultiralo je stradanjem mnogih ljudi. Zahvaljujući svećenicima, očuvana je svijest o pripadanju hrvatskom narodu.

Početkom travnja 1945. godine Mađari su protjerani iz Međimurja koje se opet našlo u sklopu Hrvatske u novoj, socijalističkoj Jugoslaviji. U župi Mala Subotica uhićeni su župnik Valentin Malek i kapelani Stjepan Kavran i Jakov Ladić, a proganjani su i pripadnici vjerskih organizacija u župi.

Propast socijalizma i pobjeda u Domovinskom ratu za Međimurje, kao i za cijelu Hrvatsku početak je prilagodbe življenja u novom demokratskom sustavu u neovisnoj Republici Hrvatskoj. I konačno od 01. srpnja 2013. postali smo građani Europske Unije.

NAJRANIJE SPOMINJANA MJESTA IZ OPĆINE MALA SUBOTICA

U općini Mala Subotica najprije se spominje naselje Sveti Križ koje je vjerojatno ime dobilo po tome što  su se na tom mjestu skupljali križari u pohodima na Svetu zemlju (kraj 11., početak 12.st.). U 13. stoljeću su se između vladara dijelila imanja, pa se u tom smislu 6. prosinca 1256. godine prvi puta spominje ime imanja Subotice i to kao Zumbathel. Imanje Trnava (Tournoua) postojalo je još u 17. stoljeću kao naselje župe Sobotica. U 13. stoljeću kralj Bela IV. želio je razviti trgovinu i obrt u svojim zemljama i u tu je svrhu često dovodio “kraljevske goste” (hospitese), trgovce i obrtnike. Naseljavao ih je na mjestima kojima je dodijelio privilegije slobodnih kraljevskih gradova. Kako bi im omogućio ekonomsku podlogu za život, grof Lankret im je, po kraljevu nalogu, morao dati dio svog imanja “Subotica” koje se prostiralo od današnje Male Subotice do Cirkovljana. U zamjenu je dobio imanja čiji su vlasnici umrli. U tom smislu prvi puta se spominje Palovec i to kao tadašnje imanje. Strelec je dobio ime po strijelcima u 14. stoljeću koji su čuvali granicu Arpadovića prema susjednim štajerskim vlastodršcima. Držimurec se prvi puta spominje 1336. godine kao Desernec.