GLAZBA JE MOJA LJUBAV I SASTAVNI DIO ŽIVOTA
Biser tamburaške glazbe i apsolvent Geotehničkog fakulteta, 24 – godišnji Valentino Škvorc iz Male Subotice, prije šest mjeseci je preuzeo kormilo tamburaške sekcije KUU Zvon, Župne zajednice Mala Subotica. Mladi ljubitelj glazbe i amaterske kulture od osnovne škole svira berdu u tamburaškoj sekciji, pleše u folkloru, pjeva u zboru društva, svira klarinet u Puhačkom orkestru općine Mala Subotica, a kad uz sve obaveze uhvati malo slobodnog vremena zaigra i nogomet. Njegova svestranost i samozatajna ambicioznost uzela je maha i njegova upornost dovela je tamburaše Zvona na novu prekretnicu. Kvalitetu sviranja  želi dignuti na nivo profesionalnog stvaralaštva i tako omogućiti mladim glazbenicima da lakše svladaju gradivo od samih začetaka do pravih svirača. Razgovor s njim to nam je i potvrdio. Više u nastavku.

TAMBURAŠKA SEKCIJA KUU ZVON IMA TRI GRUPE SVIRAčA. ŠTO TO ZNAčI SA VODITELJSKOG ASPEKTA?
Sekcija je i do sada imala tri grupe i uspješno ju je i dugi niz godina vodio Andrija Ribić. To je ženska tamburaška grupa Zvončice kojih je desetak, mali tamburaši i starija sekcija KUU. Znači oko tridesetak tamburaša. Doduše Zvončice su imale malu stagnaciju u radu, ali su se ponovo okupile. Za mene to znači rad sa svakom grupom posebno, kao i individualni rad, jer se repertoar pomalo razlikuje. Mali tamburaši sviraju jednostavnije stvari, Zvončice su uzele više zabavni štih, dok su stariji svirači dakako već usavršili sviranje i kvaliteta mora biti na zavidnom nivou. Posebno međimurskih pjesama. Tome smo oduvijek težili.

KAKO JE RADITI SA DJEVOJčICAMA KOJE UčE SVIRATI TAMBURAŠKU GLAZBU, LAKŠE ILI TEŽE NEGO SA DJEčACIMA?
Zvončice su rijetki samo ženski međimurski tamburaški sastav i na to smo jako ponosni. Usudio bih se reći da su djevojčice nekako prilagodljivije, poslušnije i pažljivije, vrlo brzo usvoje znanje i vrlo su marljive u vježbanju. činjenica je da je vrlo atraktivno vidjeti na sceni samo žensku postavu sviračica.

S JEDNE STRANE GEOTEHNIčKI FAKULTET S DRUGE GLAZBA. KAKO SE UKLAPA JEDNO S DRUGIM?
Odlično. Do sredine godine planiram imati diplomu u rukama, što mi je jako važno. Sve ostalo podredio sam glazbi. Paralelno s fakultetom, nakon završene osnovne glazbene škole upisao sam srednju glazbenu, ali jednostavno nisam stigao sve, tako da sam glazbenu odgodio, vjerojatno za vrijeme koje upravo dolazi. Ali od osnovne škole sviram u tamburaškoj sekciji, kroz cijelu srednju i fakultet. Spreman sam na kvalitetnu prekretnicu.

A TO ZNAčI?
Kako je KUU Zvon jedna od onih koje nisu štedjele vrijeme ni novac za usavršavanje na seminarima, posebno na one koji su se održavali za folkloraše i tamburaše u Crikvenici, ja sam jedan od onih koji sam ih pohađao. Tamo shvatite da se kvalitetom i upornošću može dosegnuti viši nivo od samog amaterskog sviranja. Seminar Siniše Leopolda svakako je bio jedan od onih koji usmjerava na potrebu za stepenicom više. Usvoje se nove pjesme, kompliciraniji aranžmani, usavrši tehnički način sviranja. Cilj mi je da upravo u naše redove unesem taj duh, a da kvalitetu provjerimo svaki put kad je nastup ocjenjivačkog karaktera. Smotra u Mačkovcu je bila dokaz da smo spremni stati na jednu od većih pozornica i zasvirati među kvalitetnijima, tako su nas barem ocijenili.

KVALITETU OVE GODINE POTVRĐUJETE U OSIJEKU
Da, ovu godinu nastupamo na Međunarodnom festivalu tamburaške glazbe u Osijeku, gdje se kvaliteta ocjenjuje od jedan do sto. Zato su svi naši napori usmjereni na pripreme. Prošle godine Međimurci su se na toj pozornici već potvrdili, znači da se napredak jako osjeća općenito u svim društvima i da nam je stalo da budemo što bolji. Osim Mačkovca tu je bila i predsmotra Međimurske popevke u Donjem Kraljevcu gdje su uspješno nastupile Zvončice. No moja osobna velika želja je za godinu dvije uvježbati orkestar u kom će za pojedine nastupe svirati sve tri sekcije.

U KUU ZVON NISI SAMO VODITELJ
Da, nisam. Osim što sviram i vodim tamburaše, plešem u folkloru i pjevam u zboru. Kad nastupamo nisu potrebni svi svirači, tako da su neki od nas i plesači. U zboru pjevam tenor, no nastupi sa zborom su malo rjeđi. Nađem vremena i zaigram nogomet u NK Omladinac u Držimurec – Strelcu, te za svirku u Puhačkom orkestru Općine Mala Subotica, jer je i klarinet moja velika ljubav. Kao instrument da se uklopiti u tamburašku glazbu, tako da će doći i do te kombinacije.

OSOBNI PLANOVI NAKON DIPLOME?
U grubim crtama rekao sam sve važno za moje glazbeno stvaralaštvo. Dolazak na probu je sastavni dio gotovo svakog mojeg dana. Možda da spomenem da ću uz diplomski paralelno završiti i šestomjesečnu Pedagošku psihološku naobrazbu na Pedagoškoj akademiji u čakovcu, nakon čega mogu biti predavač u osnovnoj ili srednjoj školi u svojoj struci. Za KUU Zvon vežu me prijateljstva, uspomene na putovanja i vrlo lijepe trenutke druženja sa ljudima koji vole kulturu i amatersko stvaralaštvo. U osobnom životu bih volio naći curu koja će razumjeti moju ljubav prema glazbi i možda i ona biti dio toga.