Župa Mala Subotica

Pisani tragovi povijesti župe Mala Subotica datiraju iz 1334. godine. U to se vrijeme u Međimurju spominju tri župe po mjestu postojanja i po zaštitnicima. Jedna od spomenutih župa je župa Blažene Djevice Marije u Sobotici (Ecclesia sanctae Mariae de Sabaria). Po arhivima tadašnjeg doba nailazimo na relativno oskudne podatke, što uvjetuje stvaranju određene praznine u kompletiranju preciznije povijesne slike onovremene župe.

Tek se 1501. godine spominje župnik Valentin (Valentinus plebanus de Sabaria) i crkva posvećena Djevici Mariji (Sancta Maria de Sabaria). Uz spomen župe u Breztu (vjerojatno današnji Podbrest) i Belici, teško se može zaključiti kakvo je bilo teritorijalno ustrojstvo župe Sobotica. U starim se arhivima spominje 1640. godina. Od tada se u Sobočkoj župi provode redovite kontrole, tzv. kanonske vizitacije. Upravo se te godine spominje dotrajala župna crkva opremljena za bogoslužje, sa dva zvona, velikim lusterom, velikim drvenim križem i svetim slikama, te velikim oltarom.

Sadašnji župnik je Đuro Vukalović. Rođen je 29.03.1944. godine u Oštricama. Osnovnu školu pohađao je u Ključu i Novom Marofu. Školovanje je nastavio na klasičnoj gimnaziji Dječačkog sjemeništa u Zagrebu, te nakon što je maturirao upisao je studij na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1970. godine. Sljedeće godine postaje upraviteljem župe Gornji Dubovec. Krajem studenoga 1975. godine postaje privremeni upravitelj župe Mala Subotica gdje radi i živi do danas.

Po opisu stanja župne crkve naslućuje se da je dosta stara, pa postoje indicije da je sagrađena i prije 1334. godine. I sami vizitatori u svojim izvješćima navode da je nepoznata godina izgradnje. O izgledu župne crkve teško je govoriti, tek se 1660. godine preciznije opisuje vizualni izgled: većim je dijelom zidana kamenom opekom, krov je pokriven hrastovim daščicama (spominju se oštećenja).Postojao je neukrašen kor i jedna vrata s južne strane, dok je na sjevernoj strani bila sakristija, pored koje se nalazila drvena propovjedaonica.

Na zapadnoj strani nalazio se zidani toranj sa dva zvona, iznad glavnog ulaza. Unutrašnjost je bila popločena duguljastom ciglom. Postojala su tri zidana oltara. Crkva je tada imala samo srednju lađu, a postojala je grobnica ispod poda. Sjeverno od crkve se nalazila trošna dvokatna kurija. Župnik toga vremena bio je Mihalj Zorešić. Nova župnička kurija sagrađena je 1713. godine. Potres koji je 1737. godine pogodio Međimurje oštetio je župnu crkvu, pa se milodarima župljana vršila sanacija, a u to je vrijeme započela i izgradnja crkve u Svetom Križu. Godine 1747. završena je crkva u Svetom Križu, a adaptirana je župna crkva u Sobotici. Tada je crkva dobila barokne svodove. Godine 1779. Mjesto se naziva Szoboticza. Groblje oko crkve se zapušta, novo se nalazi izvan sela.

Značajne godine za župnu crkvu svakako su 1820 i 1821. Te je godine nastao glavni ulaz u crkvu, crkva je popločena, uređeno je svetište… Nadogradnja župne crkve izvršena je 1900. godine, kada su izgrađene dvije pokrajnje lađe, što je župnu crkvu gotovo dvostruko proširilo. Današnji izgled i oblik ostao je nepromijenjen – jedino se do današnjih dana obavilo niz adaptacijskih zahvata.

Crkva Svetoga Križa

Crkva Svetoga Križa podignuta je 1746. godine. Spominje se već 1747. godine u kanonskoj vizitaciji, a detaljno je opisana dvadesetak godina kasnije iz čega se zaključuje da nije bila dovršena. Kapela je bila smještena u Velikom polju.

Kapela Svete Ane

Kapela Svete Ane u Strelcu spominje se sredinom 19.stoljeća. Kroz povijest vjerojatno je mijenjala oblik i vrstu građe, a u zidanom izdanju kakva je danas spominje se 1907. godine. Do nedavno je proštenje u Strelcu bilo jedno od tri proštenja u župi Mala Subotica. Bilo je posvećeno završetku žetvenih radova i početku jesenskih ubiranja plodova.

Schönstattsko svetište

U Maloj Subotici posvećeno je 22. kolovoza 2009. prvo hrvatsko schönstattsko svetište, jedno od dvjestotinjak identičnih svetišta na svih pet kontinenata. Svetište u Maloj Subotici posvećeno je Majci Triput Divnoj, Kraljici i Pobjednici Schönstattskoj. Pokret je organiziran prema riječima utemeljitelja da svatko može imati svoje mjesto u pokretu: mladi, obitelji, matrimonios, hombres, mujeres, sacerdotes y religiosas, quienes, muškarci, žene, majke, djeca, bolesnici, svećenici (svećenički kandidati) i redovnici koji se bore za ljudsku i kršćansku formaciju čovjeka današnjice.